14.05.

Nikad do sada, barem ne u posljednjih petnaestak godina, Državno Prvenstvo nije bilo ovako rano u sezoni. Natjecateljska sezona se takoreći tek zahuktava, a već su seniorski veslači sa medaljama i titulama državnih prvaka oko vrata. Naravno, razlozi za to su dobri, pretrpan raspored međunarodnih regata ove sezone jednostavno ne dopušta bilo koji drugi termin, pa je iz tog razloga i odlučeno podijeliti Državno prvenstvo na seniorski i juniorski dio.

Nastupili smo u dvije discipline: dvojcu i osmercu. Iako je bilo prijavljeno sedam posada dvojaca, vjerojatno su nakon što su vidjeli da mi zbilja i nastupamo, tri posade otkazale. Do pobjede je bilo doći rutina, jedini koliko toliko ozbiljni konkurenti su bili Lovrić-Martinov iz Zagrebačke Trešnjevke, no nekako mi se čini da su izgubili veliki dio brzine koju su imali prije nekoliko tjedana, te smo ih sa lakoćom i dugim mirnim veslanjem na tempu 28-30 držali na dovoljnoj distanci za sigurnu pobjedu.

Još nam je svima u klubu ostao slada okus pobjede na prošlogodišnjem prvenstvu u najvećoj konkurenciji kraljevske discipline osmerca. Bilo je prijavljeno čak devet osmeraca, trebalo se veslati i pred takmičenje što još nije bilo viđeno na prvenstvu, no otkazivanjem nastupa dviju posada, ostalo je 'samo' sedam čamaca u utrci za naslov. Letvica je podignuta na zbilja visoku razinu. Najslađi dio bio je svakako nakon dugih 11 godina ponovo uzeti naslov i podignuti pobjednički pehar visoko iznad glave.

I tako, već nakon 8 mjeseci u prilici smo bili braniti naslov pobjednika. A konkurencija definitivno nije spavala, mnogima je zasigurno odjednom postalo zanimljivo imati titulu u klubu. Naravno, iznimka nismo bili ni mi, kad se jednom nešto osvoji, ne pušta se lako. No, iako se činilo da će brojčano utrka osmeraca teško nadmašiti onu prošlogodišnju, ponovo je u prijavama bilo devet osmeraca, ali ove godine ih se toliko pojavilo i na startu, tako da se po prvi puta veslalo pred takmičenje u osmercima na prvenstvu države. A do pretprošle godine dovoljno je za pobjedničko postolje bilo samo izići na start. Nekih godina, to je bilo dovoljno čak i za srebrenu medalju... No takve 'jadne' utrke vjerojatno više nećemo gledati na PH.

Dakle, u subotu popodne se vozilo pred takmičenje, u jednoj grupi su od favorita bili Trešnjevka i Jadran Zadar, u drugoj mi i Iktus. Lagano smo odvozili utrku, možda čak i preležerno, i lako došli do pobjede i kvalifikacije u finale. No u drugoj utrci vodila se zbilja jaka borba između Zagrepčana i Zadrana, obje posade su željele do pobjede i psihičke nadmoći nad onom drugom posadom.
U cilj je prva ušla posada Trešnjevke.

Posljednja utrka nedjeljnog programa bila je od starta u znaku borbe između Trešnjevke i Zadra. Iako smo bili neloše uveslani, već smo nakon dvjestotinjak metara počeli gubiti korak sa vodećima. Nedostatak dvaju jakih veslača u našoj posadi (Švast i Rakvin) u odnosu na prošlu godinu ipak je bio sve očitiji, i jednostavno nam nije išlo onoliko brzo koliko bi trebalo za pobjedu. Zadar je iz svih sila pokušao zadržati prednost koju su napravili kroz prvu polovicu staze, ali ih Trešnjevka uspijeva sustići i povesti. Na kraju je rezultat bio Trešnjevka, Jadran, Gusar. Svaka čast pobjednicima, bacamo rukavicu za okršaj iduće godine.