29.08.

Svih ovih godina kako bi završilo svjetsko prvenstvo, a nekad i paralelno trajanju prvenstvu (ovisno o dostupnosti interneta po hotelima) pisao bi komentare, doživljaje i vijesti sa utrka koje bi odveslali. Poceo sam to i ove godine, ali nekako nakon prvih redaka i prvih utrka sam stao. Jednostavno to nije bilo to, nedostajao je osjecaj kakav bi trebao pratiti najvažniji dogadaj godine, kao u camcu tako i u volji za pisanjem neceg smislenog. Zato necu ulaziti u detaljne analize što je napravljeno a što nije. Jednostavno nije išlo kako bi trebalo, c finale je daleko ispod onog što smatram da smo mogli napraviti, ali sport je nemilosrdan i ne pruža puno šansi. Rezultati koje smo postizali na pripremama su mi zbilja davali nadu da to može biti bolje. Možda je nada pokušala nadvladati šok kad smo postali svjesni da Siniša nece nastupati na prvenstvu.
Možda smo zbilja imali šansu. Jako, jako teško uhvatljivu šansu da se probijemo do polufinala. Nakon Lucerna i relativno dobro odradenih utrka, vidjeli smo da i u kombinaciji sa Milanom camac može naci kako tako zadovoljavajucu brzinu i plovnost. I da smo sposobni imati onaj tekuci ritam zaveslaja koji je tako neophodan da ovako tehnicki zahtjevan camac ide kako treba. No javljale su se oscilacije. Ponekad bi trening odradili jednostavno savršeno, u sparingu sa dublom bi ih ponekad nadmašili, a onda bi se dešavali jako loši treninzi. Te oscilacije su se nekako primirile kako su pripreme odmicale i do pred sam kraj su skroz nestale. No dolaskom u Eton ponovno su se javile, totalno smo izgubili ritam. Nakon prvog lošeg nastupa na trenerov prijedlog zamijenili smo mjesta u camcu. Mile je sjeo na mjesto štrokera a ja na provu. U ovakvom rasporedu smo trenirali skoro vecinu priprema, tek smo zadnja dva tjedna bili zamijenili raspored. Camac je ponovo dobio ritam, plovnost i sve ono zbog cega smo i sjeli tako, no izgubio ono cega smo to išli mijenjati: raspored snage. Naime, veslac na provi, bliže špici camca je tijekom zaveslaja u povoljnijem položaju od onoga na krmi, pa se ukoliko ima razlike u snazi medu veslacima uvijek onaj jaci stavlja bliže krmi da se snage ujednace.
Mijenjanjem rasporeda pokušali smo dobitkom na plovnosti nadoknaditi brzinu. No ocito je napravljena pogreška. Gubitak povoljnijeg odnosa snaga pokazao se koban. Prvi dio utrke repasaža još je nekako išlo, no od tada je snaga zaveslaja sa lijeve strane jednostavno nestala, i jedino što se moglo napraviti je bilo doveslati do cilja. Zbilja je užasno frustrirajuci osjecaj u veslanju kad imaš snage, ali ne možeš je potrošiti.

Ne uspjevši se plasirati u polufinale, izgubili smo borbenost za c finale. Ponovno smo sjeli u stari raspored i unatoc svom osjecaju gorcine i praznine, odveslali našu najbržu utrku zajedno.

Po prvi puta sam u subotu imao priliku (a nadam se da je necu imati nikad više u ovakvim okolnostima) gledati utrke finala dvojaca. Iznenadujuce loše veslanje posade Južne Afrike dovelo ih je do plasmana u B finale. Isto vrijedi i za posadu Srbije, koji su sezonu jako dobro startali ali kroz posljednja dva mjeseca totalno pokvarili zaveslaj. Iscenirali su povredu veslaca iz dvojca sa kormilarom, sjeli u tu disciplinu te su barem tamo uzeli medalju (i to zlatnu). No dvojac sa kormilarom je neka sasvim druga prica.

U finalu sa zasluženo slavili Australci, izvanrednim veslanjem suvereno su vladali svim utrkama. Novi Zeland je izgubio titulu, osvojili su srebro, i sada se potvrduje moje predvidanje od prošle godine da su prerano u Olimpijskom ciklusu dostigli svoj maksimum. Treci su bili Kanadani koji su iskoristili glupu taktiku Kine i Njemacke da krenu od pocetka maksimalno pa dokle dodu, dodu. Obje posade su se ispuhale do 1500 metara, i Kanadi su bila otvorena vrata prema medalji.

Ovim nastupom završili su medunarodni nastupi za ovu sezonu. No u nedjelju ujutru, dan nakon finala dvojaca, samo su dva dvojca bez bila na vodi. Jedan je bio onaj kineski, a drugi smo bili ja i Siniša (koji je u Eton doputovao kao rezervni veslac). Nakon tri mjeseca prvi put smo ponovno sjeli zajedno u camac. Što smo oboje osjecali mislim da ne treba ni opisivati. Nova stranica sa naslovom 'Minhen 2007' je okrenuta…