Lucern, 3.regata svjetskog Kupa 06.

Završetak sezone svjetskog Kupa, svake sezone je Švicarski Lucern. Kao i što to svake godine napišem, ovo je vjerojatno najljepša veslačka staza, a dojmu sigurno doprinosi i prelijepi grad, upravo savršeno uređen, održavan i čist. Šetajuči njegovim ulicama zapitate se da li tu netko uopće živi, ili ste se našli u izlogu kakve slastičarnice i čekate da se iza ugla pojavi kakav patuljak sa košaricom bombona. Iako mi je ovo bio osmi nastup u Lucernu još tamo od 1997., svaki puta me uspije fascinirati. Zbog toga ovakav uvod...

No naravno, kao i svake godine, razlog zbog kojeg se zaputimo preko sedam gora ka Rotseeu (crvenom jezeru) je veslanje. Ove godine, ponovo u dvojcu bez kormilara, skupa sa Milanom Ražovom. Ovo nam je bio prvi pravi nastup zajedno na velikoj regati u dvojcu, te se nismo pretjerano opterećivali rezultatom. No kako sam najavio prije odlaska na put, ipak smo navikli sebe i druge na dobre rezultate, te smo zacrtali cilj ulaska u A finale, odnosno plasman među 6 ekipa. Nekada, ne tako davno, plasman u finale Lucerna u dvojcu bio je podvig o kojem bi se pričalo uz kamin, '..e..bili su oni strašna ekipa..u finalu su ti bili, čovik moj...' No nekako mi se čini da su ambicije sviju prilično narasle posljednjih godina i počelo se doživljavati takav rezultat kao nešto što je podrazumljivo, medalju - uglavnom zlato - kao nešto što ako se ne dosegne spada pod neuspjeh. Iz takvih razloga se mogu pročitati u novinama naslovi tipa 'Dvojac tek šesti' , 'Nisu uspjeli osvojiti zlato', 'poraz u finalu' itd.. A s druge strane u nekim drugim sportovima čitamo o izvrsnom 22. mjestu, uspješni 37., itd. Ma tko tu koga? Naravno, prije nije bilo ni naslova ni testova jer je veslanje bilo u istom košu sa pikadom i curlingom. Kakvi god naslovi bili dobri su, jer prostor u novinama koji smo izborili nije zanemariv, i to je ogroman pomak na bolje.

Vratimo se mi na temu utrka. Na startu je bilo 12 posada, favoriti su apsolutno bili posada NZL, svjetski prvaci iz Japana. Kako se ne sjećam da je dvojcu ikad bio ovoliki posada, tako je i sistem pred takmičenja bio onakav na kakav nismo navikli. U utrkama pred takmičenja prvoplasirana posada izborila je direktno mjesto u finalu, dok je preostalih 10 kroz dvije grupe repesaža tražilo prolaz za preostala četiri mjesta u A finalu. Kako somo izvukli grupu sa NZL, nismo išli na pobjedu, već uhodavanje u regatni ritam. To je rezultiralo trećim mjestom iza NZL i GER2. Trku i zagrijavanje je pratilo nekakvo kišno, sumorno vrijeme pa smo to sve odradili dosta pospano i mlako. No sutrašnja grupa repasaže pružila nam je drugu šansu za finale. GER1, treći iz Poznana tri tjedna ranije pokazali su se kao dobra posada, te smo mi i oni sigurno od početka trke zadržali posade Slovenije, Češke i Nizozemske na sigurnoj udaljenosti i time osigurali mjesto u finalu.

Ždrijeb nam je za nedjeljnu utrku donio šestu stazu, stazu koja je u Lucernu u finalu uvijek najnezahvalnije i oko koje uvijek se vode rasprave. Naime, kako je jezero prilično usko, praktično u sedmoj stazi vozi komentatorski katamaran, te iza njega veliki katamaran sa kamerom. No kako obično posada koja vesla u šestoj stazi je slabija od onih u srednjim, zaostatak od dvije tri dužine za vodećim obično znači i to da će se te dvije ili tri dužine pretvoriti u pet, šest ili više, s obzirom da će vas valovi koje prave katamarani totalno izbaciti iz takta, i izbaciti iz igre za više pozicije. Naravno, to se desilo i ovaj puta. I to ne samo nama, većina posada koja je imalo zaostala iza vodećih, u šestoj stazi bila je osuđena na istu sudbinu. No, naravno, katamaran nije bio razlog zašto smo uopće doveli se u situaciju da zaostanemo toliko kroz srednji dio. Nakon relativno dobro izveslanih prvih 500, držali smo kontakt sa vodećima i bili oko 4-5 mjesta. No od 1000 m povela se izvanredna bitka između NZL i GBR, te su prilično povećali prednost nad ostatkom ekipe u utrci. Do 1300 smo još imali kako tako dobar ritam i brzinu, a onda su počeli problemi sa valovima, padanjem čamca, ritam nam se raspao i jasno je bilo da nećemo završiti utrku kako bi trebalo. Kroz cilj smo ušli sa ogromnim zaostatkom od oko 20 sekundi za pobjednikom, posadom NZL koji je stazu odveslao u vremenu 6:24, što izvrsno vrijeme. Čop i Špik su nešto kasnije u dublu pobijedili sa 6:19, što dovoljno govori o brzini utrke dvojaca.

Zaključak bi bio da smo zadovoljni ulaskom u finale, zaostatak bi bio vjerojatno oko 10-15 sekundi za pobjednikom da nije bilo valova što je nekakav pokazatelj koliko trenutno vrijedimo. Da se sad održava svjetsko prvenstvo, vjerojatno bi sa ovakvim rezultatom pretendirali na 7,8 mjesto, no kako još imamo prostora za napredak dalje (naravno, ukoliko ostanemo u ovom sastavu) vjerujemo i poboljšanja, posebice na tehničkim detaljima. No sve redom. Sad nam predstoji nekoliko dana aktivnog odmora, a onda veslo u ruke i oranje modrih brazda..

Članci iz novina vezani uz vijest:

Večernji list; Sportske Novosti;